IZVJEŠTAJ NAŠE PREDSTAVNICE GĐE VIŠNJE ROŽIĆ-ŠIBIĆ SA DOGAĐANJA:
Pan Evropski Forum za Prehrambeni suverenitet je bio izazov i doživljaj koji je na svih ostavio veliki dojam i podršku.
Izazov
Kad sam dobila poziv da se priključim hrvatskom timu, nije bilo dvojbe da li ću ići. Nekako, kad nešto žarko želiš, sve se počne samo po sebi događati.
Prvi izazov su nam bila sredstva za troškove i prijevoz, dio je bio osiguran preko ZMAG-a , ali ne dovoljno za sve troškove. Zahvaljujući participiranju LAG Brač, Udruge Ekoloških proizvođača Dalmacije, te privatnih donacija ( Solidarna grupa Brač, Marjan Zec, Jelena Babić, Zlata Nanić, Ivančica Mirošević ) , uspili smo iznajmiti pristojan kombi za povoljnu cijenu. Podržali su nas i PZ Supetar i Udruga Svijet kao Cvijet svojim radovima i proizvodima .Detaljna uputstva za put nam je dala Panka, a imali smo vrsne navigatorice : Iris Beneš ( Brodsko ekloško društvo ) i Cvijetu Bišćević ( ZMAG) . Miro Kovač ( Udruga Život ) nas je sigurno vozio, Danijela Laslo ( Udruga Život ) budno pazlia na na cestu sa prednjeg sjedala, Sunčana Pešak ( Zadruga za dobru ekonomiju) nam je pjevala i dijelila fine kolačiće, a ja - Vesna Rožić Šibić ( Udruga ekloških proizvođača Dalmacije ) sam imala mali frižider raznih delicija - nek se nađe !
Većina ekipe se znala od prije, a neki su se upoznali pri ukrcaju u kombi. Iako različiti, super smo se posložili i nadopunjavali.
Vrijeme na putu nas je poslužilo, u Cluj u Expo Transivnaija smo stigli predvečer nakon 12 sati vožnje, taman da se registriramo, prisustvujemo otvaranju Foruma ,večeramo i posložimo štand.
Umorni do kosti !
Prelaz iz sređene Mađarske u Rumunjsku je bio vrlo dramatičan, s jedne strane sve po špagu (naplatili su nam neljubazno 10 kn za pola šalice vruće vode) , a s druge strane Rumunjske granice dočekala nas je rurarlna sredina u nekoj tranziciji prema Evropeiziranju. Vjerojatno je put kojim smo ulazili u Rumunjsku neka trgovačka ruta, jer smo migoljli između kolona kamiona svih mogućih registracija. To nam je dalo prilike da uživamo u jesenjem pejsažu brdovite Transilvanije.
Forum
Zapravo nisam znala što očekivati. Ono što nas je dočekalo, je 500 ljudi dobre volje iz 40 zemalja koji imaju petlje uhvatiti se u koštac sa globalnim problemima koji nas svih muče. Nevažne su razlike u godinama, kulturi, podrijetlu, obrazovanju... Ono što me zadivilo je činjenica da su tamo bili samo PREDSTAVNICI inicijativa, pokreta, udruga, organizacija, dakle iza tog broja stoji ogroman broj pojedinaca koji svakodnevno aktivno žive pokret promjene sustava.
To me najviše motiviralo, ta činjenica da nisam usamljena i da se zaista može napraviti pomak u društvu.
Većina organizcije Foruma se zasnivala na volonterskom radu, uključujući fasilitaciju, prevođenje na 10-ak raznih jezika, pomoć u kuhinji. Sve je bilo jednostavno i spontano. Sva hrana je bila od lokalnih seljaka. Istina, bazirala se uglavnom na kupusu, krumpiru, raznim povrtnim namazima, siru, ali to je ono sto su imali da nahrane toliko mnogo ljudi. Kuhinja je također bio kolektiv organiziranih dobrovoljaca ( Lihtenštajn i Rumunjska). Sve je bilo skromno ali dostatno, vodlilo se računa o recikliranju, kompostiranju. Komunikacija ljubazna i neusiljena.
Sa tolikom količinom ljudi i volontera, bilo je i organizacijskih nedostatka, dosta se kasnilo, program nije bio baš jasno istaknut, ponekad je bilo teško razumljivo zbog loše akustike, organizacija smještaja je bila malo kaotična , nejasni su bili zadaci.
No, ovo nisu zamjerke, ono što je tim organizatora uspio sa tako malim raspoloživim sredstvima, je uistinu podvig vrijedan svake hvale i dobrog primjera. Za razliku od puno projekata koje sam imala prilike viditi i sudjelovati, iz kojih se izvlače ogromni novci, a nisu ni blizu ovako učinkoviti.
Svi sudionici su bili aktivni učesnici, svi smo sudjelovali u radu i planiranju strategije, a fokus ovogodišnjeg Foruma je bio odrediti slijedeće aktivnosti Evropskog pokreta Prehrambenog Suvereita.
Cijeli program se odvijao u prostorima Expo-a i pridruženim šatorima. Grijanje je bilo sa stropa, tako da je bilo trenutaka kad se činilo da će nam mozak uskuhati, ili smo se smrzavali, no to nas nije omelo da budemo maksimalno usredotočeni tijekom cijelog programa.
Program je počinjao ujutro sa Mistikom, motivirajuća duhovne i / ili glazbena kratka izvedba.
Iznio bi se program i plan za tekući dan, uglavnom dvije aktivnosti prije ručka i jedna poslije ručka.
U večernjim satima je bilo prostora za otvorene aktivnosti, i ad hoc teme i okupljanja.
Iskreno, malo toga smo uspjeli vidjeti u kasnijim satima jer smo već bili umorni i jedva se čekali dočepati postelje.
Prika za druženje je bilo bezbroj - od flaute, gitare, bubljeva, grčkog sirtakija...
Naša ekipa se rasporedila po intersima i skolostima, ponekad smo bili skupa, ali smo gledali pokriti što više tema. Ja sam se priključila grupama koje su radile na osnaživalnju loklane zajednice, proizvodnji, distribuciji, agroekologiji.
Nekako prirodno dogodilo se grupiranje Balkanske grupe ( Miru se nikako nije sviđalo takvo grupiranje, on je više preferirao Mađarice ) J
Cluj Napoca
Zajednički dogovor je bio da ćemo otići u obilazak grada umjesto na organizirane izlete koji iako su zvučali interesantno, nisu nas privukli jer nam je bilo dosta vozikanja, radije smo se odlučili za šetnju. Vrijeme je bilo toplo i sunčano, a grad je mamio svojom ljepotom. Iris je proučila plan razgleda i navodila nas kuda da krenemo. Od svega što se nudilo, izabrali smo put preko grada do tvrđave preko trga Madarskoga kralja Matije Korvina na kojem je bio sajam lokalnih proizvoda. Sajam me podsjetio na većinu naših sajmova gdje se uglavnom nudi ono što je profitabilno, a ne baš tradicionalno, sa štandovima prepunih raznih slatkiša. Po tome bi netko trebao zaključiti da je u Rumunjskoj tradicionalno slastičarstvo ???? Poslije sam usporedila cijene sa tog sajma sa sajmom koji se održavao u sklopu Foruma i zaključila da su bile daleko više.
Sam grad je prostran, ugodan, nekako smiren, iako napučen, nema one grozničave užurbanosti, dobijam dojam da svi žive poštivajući tuđi prostor. Sve u svemu – odiše kulturom.
Putem smo sreli sudionike Foruma – lako nas je bilo prepoznati.
Došli smo navečer u Expo, neki su ostali da se odmaraju, a neki su ipak skupili malo snage da sudjeluju u kulturnom programu i druženju.
Mala napomena – naše prisustvo nije prošlo nezapaženo, bili smo praćeni na svim pozicijama. Naravno, ja to nisam primijetila, ali većina jest. I to nadgeldanje čak nije bilo niti prikriveno!
Zaključak
Između ostalog je zaključeno da istočna Evropa i Azija nemaju dovoljno razvijen pokret Prehrambenog suvereniteta i na tome se treba raditi.
Tako smo se i mi dogovorili na nasem Balkanskom sastanku, gdje su uz nas prisustvovali Bosanci, Srbi, Slovenci, Kosovari, Makedonci, svi sa željom i voljom da se povežemo .
Napravili smo zajedničku listu za komuniciranje koju povremeno koristimo, i polako se slaže za daljnje aktivnosti.
Ideja je da se organizira Reginalni Forum prehrambenog Suvereniteta, za što imamo ponudu od Francuske ekipe za osiguravanje dijela financija.
No, prvi korak svima nama je da «posložimo svoje redove«, u tom smjeru smo nekako svi krenuli.
Nakon lokalnog umrežavanja, umrežiti se da imamo međusobnu podršku i zajedničku snagu. Poslagivanje je u tijeku...
Konkretni koraci su - da se Udruga Život učlani u međunarodni pokret Via Campensina, da nas se što više učlani u Udrugu Život koja je najaktivnija u Hrvatskoj u borbi za malog seljaka, te da podržimo sve akcije ispred inicijativa kojih smo članovi. Ja sam se učlanila, pa pozivam i vas.
Pojednostavniti riječnik koji se koristi da bude jasno razumljiv SVIMA, uključujući i sam naziv prehrambeni suverenitet.
Agroekologija je termin za koji sam čula prvi put na Forumu, a u stvari jezgrovito označava jedini prihvatljivi način proizvodnje hrane, a to je proizvodnja hrane poštivajući prirodu.
Cilj je da se pronadu imanja koja rade po ovim principima, povežu, i koriste kao osnova na koju će se nadograđivati pokret Prehrambenog suvereniteta.
Treba zaustaviti otimačinu zemlje, uništavanje malih gospodarstava . Na tome kod nas radi Udruga Život. Da bi rad ove Udruge bio što učinkovitiji, treba joj što veća podrška.
Postoji i platforma za širenje informacija zove se Farming Matters, svi primjerci su besplatno dostupni na internetu. Osim što se tamo mogu naći dobri primjeri iz prakse, dobrodošli ste podijeliti svoje dobre priče koje će rado objaviti.
I evo za kraj, pogledajte kratki video
Pan Evropski Forum za Prehrambeni suverenitet je bio izazov i doživljaj koji je na svih ostavio veliki dojam i podršku.
Izazov
Kad sam dobila poziv da se priključim hrvatskom timu, nije bilo dvojbe da li ću ići. Nekako, kad nešto žarko želiš, sve se počne samo po sebi događati.
Prvi izazov su nam bila sredstva za troškove i prijevoz, dio je bio osiguran preko ZMAG-a , ali ne dovoljno za sve troškove. Zahvaljujući participiranju LAG Brač, Udruge Ekoloških proizvođača Dalmacije, te privatnih donacija ( Solidarna grupa Brač, Marjan Zec, Jelena Babić, Zlata Nanić, Ivančica Mirošević ) , uspili smo iznajmiti pristojan kombi za povoljnu cijenu. Podržali su nas i PZ Supetar i Udruga Svijet kao Cvijet svojim radovima i proizvodima .Detaljna uputstva za put nam je dala Panka, a imali smo vrsne navigatorice : Iris Beneš ( Brodsko ekloško društvo ) i Cvijetu Bišćević ( ZMAG) . Miro Kovač ( Udruga Život ) nas je sigurno vozio, Danijela Laslo ( Udruga Život ) budno pazlia na na cestu sa prednjeg sjedala, Sunčana Pešak ( Zadruga za dobru ekonomiju) nam je pjevala i dijelila fine kolačiće, a ja - Vesna Rožić Šibić ( Udruga ekloških proizvođača Dalmacije ) sam imala mali frižider raznih delicija - nek se nađe !
Većina ekipe se znala od prije, a neki su se upoznali pri ukrcaju u kombi. Iako različiti, super smo se posložili i nadopunjavali.
Vrijeme na putu nas je poslužilo, u Cluj u Expo Transivnaija smo stigli predvečer nakon 12 sati vožnje, taman da se registriramo, prisustvujemo otvaranju Foruma ,večeramo i posložimo štand.
Umorni do kosti !
Prelaz iz sređene Mađarske u Rumunjsku je bio vrlo dramatičan, s jedne strane sve po špagu (naplatili su nam neljubazno 10 kn za pola šalice vruće vode) , a s druge strane Rumunjske granice dočekala nas je rurarlna sredina u nekoj tranziciji prema Evropeiziranju. Vjerojatno je put kojim smo ulazili u Rumunjsku neka trgovačka ruta, jer smo migoljli između kolona kamiona svih mogućih registracija. To nam je dalo prilike da uživamo u jesenjem pejsažu brdovite Transilvanije.
Forum
Zapravo nisam znala što očekivati. Ono što nas je dočekalo, je 500 ljudi dobre volje iz 40 zemalja koji imaju petlje uhvatiti se u koštac sa globalnim problemima koji nas svih muče. Nevažne su razlike u godinama, kulturi, podrijetlu, obrazovanju... Ono što me zadivilo je činjenica da su tamo bili samo PREDSTAVNICI inicijativa, pokreta, udruga, organizacija, dakle iza tog broja stoji ogroman broj pojedinaca koji svakodnevno aktivno žive pokret promjene sustava.
To me najviše motiviralo, ta činjenica da nisam usamljena i da se zaista može napraviti pomak u društvu.
Većina organizcije Foruma se zasnivala na volonterskom radu, uključujući fasilitaciju, prevođenje na 10-ak raznih jezika, pomoć u kuhinji. Sve je bilo jednostavno i spontano. Sva hrana je bila od lokalnih seljaka. Istina, bazirala se uglavnom na kupusu, krumpiru, raznim povrtnim namazima, siru, ali to je ono sto su imali da nahrane toliko mnogo ljudi. Kuhinja je također bio kolektiv organiziranih dobrovoljaca ( Lihtenštajn i Rumunjska). Sve je bilo skromno ali dostatno, vodlilo se računa o recikliranju, kompostiranju. Komunikacija ljubazna i neusiljena.
Sa tolikom količinom ljudi i volontera, bilo je i organizacijskih nedostatka, dosta se kasnilo, program nije bio baš jasno istaknut, ponekad je bilo teško razumljivo zbog loše akustike, organizacija smještaja je bila malo kaotična , nejasni su bili zadaci.
No, ovo nisu zamjerke, ono što je tim organizatora uspio sa tako malim raspoloživim sredstvima, je uistinu podvig vrijedan svake hvale i dobrog primjera. Za razliku od puno projekata koje sam imala prilike viditi i sudjelovati, iz kojih se izvlače ogromni novci, a nisu ni blizu ovako učinkoviti.
Svi sudionici su bili aktivni učesnici, svi smo sudjelovali u radu i planiranju strategije, a fokus ovogodišnjeg Foruma je bio odrediti slijedeće aktivnosti Evropskog pokreta Prehrambenog Suvereita.
Cijeli program se odvijao u prostorima Expo-a i pridruženim šatorima. Grijanje je bilo sa stropa, tako da je bilo trenutaka kad se činilo da će nam mozak uskuhati, ili smo se smrzavali, no to nas nije omelo da budemo maksimalno usredotočeni tijekom cijelog programa.
Program je počinjao ujutro sa Mistikom, motivirajuća duhovne i / ili glazbena kratka izvedba.
Iznio bi se program i plan za tekući dan, uglavnom dvije aktivnosti prije ručka i jedna poslije ručka.
U večernjim satima je bilo prostora za otvorene aktivnosti, i ad hoc teme i okupljanja.
Iskreno, malo toga smo uspjeli vidjeti u kasnijim satima jer smo već bili umorni i jedva se čekali dočepati postelje.
Prika za druženje je bilo bezbroj - od flaute, gitare, bubljeva, grčkog sirtakija...
Naša ekipa se rasporedila po intersima i skolostima, ponekad smo bili skupa, ali smo gledali pokriti što više tema. Ja sam se priključila grupama koje su radile na osnaživalnju loklane zajednice, proizvodnji, distribuciji, agroekologiji.
Nekako prirodno dogodilo se grupiranje Balkanske grupe ( Miru se nikako nije sviđalo takvo grupiranje, on je više preferirao Mađarice ) J
Cluj Napoca
Zajednički dogovor je bio da ćemo otići u obilazak grada umjesto na organizirane izlete koji iako su zvučali interesantno, nisu nas privukli jer nam je bilo dosta vozikanja, radije smo se odlučili za šetnju. Vrijeme je bilo toplo i sunčano, a grad je mamio svojom ljepotom. Iris je proučila plan razgleda i navodila nas kuda da krenemo. Od svega što se nudilo, izabrali smo put preko grada do tvrđave preko trga Madarskoga kralja Matije Korvina na kojem je bio sajam lokalnih proizvoda. Sajam me podsjetio na većinu naših sajmova gdje se uglavnom nudi ono što je profitabilno, a ne baš tradicionalno, sa štandovima prepunih raznih slatkiša. Po tome bi netko trebao zaključiti da je u Rumunjskoj tradicionalno slastičarstvo ???? Poslije sam usporedila cijene sa tog sajma sa sajmom koji se održavao u sklopu Foruma i zaključila da su bile daleko više.
Sam grad je prostran, ugodan, nekako smiren, iako napučen, nema one grozničave užurbanosti, dobijam dojam da svi žive poštivajući tuđi prostor. Sve u svemu – odiše kulturom.
Putem smo sreli sudionike Foruma – lako nas je bilo prepoznati.
Došli smo navečer u Expo, neki su ostali da se odmaraju, a neki su ipak skupili malo snage da sudjeluju u kulturnom programu i druženju.
Mala napomena – naše prisustvo nije prošlo nezapaženo, bili smo praćeni na svim pozicijama. Naravno, ja to nisam primijetila, ali većina jest. I to nadgeldanje čak nije bilo niti prikriveno!
Zaključak
Između ostalog je zaključeno da istočna Evropa i Azija nemaju dovoljno razvijen pokret Prehrambenog suvereniteta i na tome se treba raditi.
Tako smo se i mi dogovorili na nasem Balkanskom sastanku, gdje su uz nas prisustvovali Bosanci, Srbi, Slovenci, Kosovari, Makedonci, svi sa željom i voljom da se povežemo .
Napravili smo zajedničku listu za komuniciranje koju povremeno koristimo, i polako se slaže za daljnje aktivnosti.
Ideja je da se organizira Reginalni Forum prehrambenog Suvereniteta, za što imamo ponudu od Francuske ekipe za osiguravanje dijela financija.
No, prvi korak svima nama je da «posložimo svoje redove«, u tom smjeru smo nekako svi krenuli.
Nakon lokalnog umrežavanja, umrežiti se da imamo međusobnu podršku i zajedničku snagu. Poslagivanje je u tijeku...
Konkretni koraci su - da se Udruga Život učlani u međunarodni pokret Via Campensina, da nas se što više učlani u Udrugu Život koja je najaktivnija u Hrvatskoj u borbi za malog seljaka, te da podržimo sve akcije ispred inicijativa kojih smo članovi. Ja sam se učlanila, pa pozivam i vas.
Pojednostavniti riječnik koji se koristi da bude jasno razumljiv SVIMA, uključujući i sam naziv prehrambeni suverenitet.
Agroekologija je termin za koji sam čula prvi put na Forumu, a u stvari jezgrovito označava jedini prihvatljivi način proizvodnje hrane, a to je proizvodnja hrane poštivajući prirodu.
Cilj je da se pronadu imanja koja rade po ovim principima, povežu, i koriste kao osnova na koju će se nadograđivati pokret Prehrambenog suvereniteta.
Treba zaustaviti otimačinu zemlje, uništavanje malih gospodarstava . Na tome kod nas radi Udruga Život. Da bi rad ove Udruge bio što učinkovitiji, treba joj što veća podrška.
Postoji i platforma za širenje informacija zove se Farming Matters, svi primjerci su besplatno dostupni na internetu. Osim što se tamo mogu naći dobri primjeri iz prakse, dobrodošli ste podijeliti svoje dobre priče koje će rado objaviti.
I evo za kraj, pogledajte kratki video