Projekt E+ MedCaravan započeo je u 2021 godini u vodstvu organizacije Deafal, vodeće organizacije velikog konzorcija mediteranskih organizacija: Budgay (Turska), Zelena Tranzicija (Srbija), HSEP (Hrvatska), Fciencias.Id (Portugal) i međunarodne mreže CSA/LSPA Urgenci (Francuska).
MedCaravan je nastao iz interne rasprave unutar mreže MedNet (Mediteranska mreža lokalnih i solidarnih partnerstava za agroekologiju), koja je tijekom svog drugog sastanka održanog u Solunu 2016. godine izrazila potrebu rada na svemediteranskom razvoju agroekologije.
MedCaravan želi sagledati ekosustave Mediterana i tradicionalno znanje potrebno za njihovo održavanje na životu. Projektom se želi osvrnuti na ekonomske i političke oblike koji Mediteran čine mjestom posebnih krajolika i okusa, koji i dalje postoje zahvaljujući poljoprivredno-prehrambenoj kulturi. MedCaravan želi surađivati s mediteranskim prehrambenim zajednicama, koje čine svi oni koji nam pomažu u donošenju hrane u usta i održavanju tla na životu: poljoprivrednici, uzgajivači, pastiri, kuhari, voditelji, ugostitelji, pekari i mnogi drugi. Također ima ambiciju ponuditi metodološke alate i alate znanja za njihovo jačanje.
U iduće dvije godine (2022.-2023.) radit će se na postizanju sljedećih rezultata: izradi vodiča za prikupljanje podataka i znanja za razvoj agroekoloških iskustava i kurikulum mediteranske agroekologije za prehrambene zajednice. Podaci će biti učitani na interaktivnu platformu čiji će host biti web stranica Urgenci koja je otvorena za sve. Pristup svim informacijama i dokumentima bit će zajamčen, a besplatno će se moći preuzeti na osam jezika (engleski, talijanski, srpski, hrvatski, portugalski, turski, francuski, arapski). Materijali će se također izraditi zahvaljujući znanju koje svaka organizacija uključena u partnerstvo ima u svojoj lokalnoj mreži praktičara. Nadalje, tijekom projekta organizirat će se edukacijski i eksperimentalni događaji kako bi se prikupila daljnja iskustva i znanja kroz našu „agroekološku karavanu“, ali i uključili druge subjekte koji žele naučiti kako koristiti ovaj materijal i širiti ga na svom području.
Vjerujemo da agroekologija nije niti standardizirana niti izvozna praksa. Umjesto toga temelji se na kulturnim oblicima specifičnim za svaki teritorij i koji se tiču načina na koji se lokalne kulture reproduciraju na način s poštovanjem unutar teritorijalnih ekosustava. To se odnosi na načine tumačenja i tretiranja ekosustava, ali i na proizvodnju hrane, izgradnju ljudskih odnosa i poštene razmjene te borbu za prava zajednica.
Agroekologija se razvija na temelju praksi, ljudi i zajednica koje organiziraju održive poljoprivredno-prehrambene sustave. U svojim proizvodnim, kulturnim i gospodarskim korijenima nalazi se seljačka poljoprivreda. To nije samo način proizvodnje i distribucije hrane, već je i način povratka tradicionalnog znanja i razumijevanja da, ako znate slušati i učiti, svaki sustav znanja (kao što je onaj seljački) ima svoje vlastitu logiku, svoje nositelje znanja i načine na koje se znanje dijeli.
Ovaj pristup znanju i samoorganizaciji prehrambenih zajednica proizašao je iz susreta latinoameričkih domorodačkih zajednica i akademika koji su htjeli razbiti smrtonosne mehanizme industrijske poljoprivrede. Agroekologija je tada postala način – prepoznat od strane pokreta za suverenitet hrane – da se preispitaju prehrambeni sustavi u mnogim dijelovima svijeta.
Iako je agroekologija rođena među društvenim pokretima, te u susretu društvenih i akademskih pokreta koji su željeli preispitati svoju ulogu s obzirom na svijet znanja i društvenih promjena, došlo je do pomaka. Doista, održivost i ekološka tranzicija – zajedno s agroekologijom – također su postale teme koje koriste vlade i transnacionalne organizacije.
U ovim vremenima kada se svi osjećamo daleko od svega i gdje je zdravlje još uvijek na dnevnom redu, naša je briga razumjeti što učiniti kako bismo stvorili zdraviji i pravedniji svijet. Također znamo da ekološka tranzicija počinje od seljačke poljoprivrede i od slušanja onih koji obrađuju i brane teritorije. Također, znamo da svako mjesto ima pravo i legitimitet predložiti i pronaći svoj put prema zdravom i pravednom svijetu. Stoga smo uzbuđeni što radimo između dviju obala Mediterana kako bismo osigurali da nam poljoprivredni i prehrambeni ekosustavi mogu pomoći obnoviti prekinute veze s kulturnim, društvenim i solidarnim ekosustavima, izvan granica.
MedCaravan je nastao iz interne rasprave unutar mreže MedNet (Mediteranska mreža lokalnih i solidarnih partnerstava za agroekologiju), koja je tijekom svog drugog sastanka održanog u Solunu 2016. godine izrazila potrebu rada na svemediteranskom razvoju agroekologije.
MedCaravan želi sagledati ekosustave Mediterana i tradicionalno znanje potrebno za njihovo održavanje na životu. Projektom se želi osvrnuti na ekonomske i političke oblike koji Mediteran čine mjestom posebnih krajolika i okusa, koji i dalje postoje zahvaljujući poljoprivredno-prehrambenoj kulturi. MedCaravan želi surađivati s mediteranskim prehrambenim zajednicama, koje čine svi oni koji nam pomažu u donošenju hrane u usta i održavanju tla na životu: poljoprivrednici, uzgajivači, pastiri, kuhari, voditelji, ugostitelji, pekari i mnogi drugi. Također ima ambiciju ponuditi metodološke alate i alate znanja za njihovo jačanje.
U iduće dvije godine (2022.-2023.) radit će se na postizanju sljedećih rezultata: izradi vodiča za prikupljanje podataka i znanja za razvoj agroekoloških iskustava i kurikulum mediteranske agroekologije za prehrambene zajednice. Podaci će biti učitani na interaktivnu platformu čiji će host biti web stranica Urgenci koja je otvorena za sve. Pristup svim informacijama i dokumentima bit će zajamčen, a besplatno će se moći preuzeti na osam jezika (engleski, talijanski, srpski, hrvatski, portugalski, turski, francuski, arapski). Materijali će se također izraditi zahvaljujući znanju koje svaka organizacija uključena u partnerstvo ima u svojoj lokalnoj mreži praktičara. Nadalje, tijekom projekta organizirat će se edukacijski i eksperimentalni događaji kako bi se prikupila daljnja iskustva i znanja kroz našu „agroekološku karavanu“, ali i uključili druge subjekte koji žele naučiti kako koristiti ovaj materijal i širiti ga na svom području.
Vjerujemo da agroekologija nije niti standardizirana niti izvozna praksa. Umjesto toga temelji se na kulturnim oblicima specifičnim za svaki teritorij i koji se tiču načina na koji se lokalne kulture reproduciraju na način s poštovanjem unutar teritorijalnih ekosustava. To se odnosi na načine tumačenja i tretiranja ekosustava, ali i na proizvodnju hrane, izgradnju ljudskih odnosa i poštene razmjene te borbu za prava zajednica.
Agroekologija se razvija na temelju praksi, ljudi i zajednica koje organiziraju održive poljoprivredno-prehrambene sustave. U svojim proizvodnim, kulturnim i gospodarskim korijenima nalazi se seljačka poljoprivreda. To nije samo način proizvodnje i distribucije hrane, već je i način povratka tradicionalnog znanja i razumijevanja da, ako znate slušati i učiti, svaki sustav znanja (kao što je onaj seljački) ima svoje vlastitu logiku, svoje nositelje znanja i načine na koje se znanje dijeli.
Ovaj pristup znanju i samoorganizaciji prehrambenih zajednica proizašao je iz susreta latinoameričkih domorodačkih zajednica i akademika koji su htjeli razbiti smrtonosne mehanizme industrijske poljoprivrede. Agroekologija je tada postala način – prepoznat od strane pokreta za suverenitet hrane – da se preispitaju prehrambeni sustavi u mnogim dijelovima svijeta.
Iako je agroekologija rođena među društvenim pokretima, te u susretu društvenih i akademskih pokreta koji su željeli preispitati svoju ulogu s obzirom na svijet znanja i društvenih promjena, došlo je do pomaka. Doista, održivost i ekološka tranzicija – zajedno s agroekologijom – također su postale teme koje koriste vlade i transnacionalne organizacije.
U ovim vremenima kada se svi osjećamo daleko od svega i gdje je zdravlje još uvijek na dnevnom redu, naša je briga razumjeti što učiniti kako bismo stvorili zdraviji i pravedniji svijet. Također znamo da ekološka tranzicija počinje od seljačke poljoprivrede i od slušanja onih koji obrađuju i brane teritorije. Također, znamo da svako mjesto ima pravo i legitimitet predložiti i pronaći svoj put prema zdravom i pravednom svijetu. Stoga smo uzbuđeni što radimo između dviju obala Mediterana kako bismo osigurali da nam poljoprivredni i prehrambeni ekosustavi mogu pomoći obnoviti prekinute veze s kulturnim, društvenim i solidarnim ekosustavima, izvan granica.